Veseli ugođaj življenja
Nedavno sam pisala o povremenim diskusijama koje imam s dragim prijateljima - kolegama ali i laicima i naravno, svatko s…
Nedavno sam pisala o povremenim diskusijama koje imam s dragim prijateljima – kolegama ali i laicima i naravno, svatko s vlastitim smislom za estetiku prostora. Je li uistinu nužno da kuća ima sve prave kutove, koliko se čovjek dobro osjeća u takvoj kući, što kad bi kuće bile oblije, zakrivljenih zidova, podova, stropova?
Razmišljajući o tome, sjetila sam se kuće koja se nalazi na mnogim popisima mjesta koje treba posjetiti u Beču, kuću s kojom sam se prvi put susrela još prije nego sam se odlučila za studij arhitekture – Hundertwasserhaus, nazvanu po svom autoru Friedensreichu Hundertwasseru. Naš vodič predstavio je kao kuću sa sto voda, kuću krivih zidova i podova, a da je riječ o jednoj sasvim neobičnoj kući, jasno je od prvog trena kad je ugledate.
by CharlieBro Šarena fasada poput oslikanog platna skrivenog u moru stabala, a na mjestima raspuknuta tako da otkriva dijelove prvotne fasade od reciklirane cigle s carskim amblemom, odskače od svoje okoline i stvara veseli ugođaj življenja. Zanimljiva je činjenica da je, u skladu s autorovom željom o približavanju arhitekture prirodi, u sklopu same zgrade posađeno oko 250 stabla i grmova. Njegova fascinacija zakrivljenim linijama i organičkim formama vidljiva je i u načinu ukrašavanja fasade s nepravilnim oblicima ne skrivajući njegovo uvjerenje kako ravna linija nije prirodna i kako je takva arhitektura naprosto – dosadna.
by Ludovic Hirlimann 
by pollobarca2 Iz tog razloga na fasadi ove zgrade ne postoje dva ista prozora – „svaki prozor ima pravo na svoj život”, a u interijeru nailazimo katove u različitim ravninama kao i neravne zidove obložene različitim mozaicima od ostataka keramičkih pločica. U vjerovanju da je kuća jedna od čovjekovih koža i da arhitektura u svojoj biti treba biti vrijedna čovjeka, svaki stanar ove zgrade ima pravo na svoj način ukrasiti svoj dio fasade koji mu pripada.
by Dario SuÅ¡anj Gledajući ovu zgradu, primjećujem kako me na neki način podsjeća na djela jednog velikog španjolskog arhitekta – Antonija Gaudíja, majstora organskih formi, oblih linija, krivulja, spirala koji je također u svojim oblikovanjima fasada koristio mozaike keramičkih pločica, povremeno i jarke boje. Iako su obojica ostavili osebujna djela iza sebe, a mnogi Hundertwassera nazivaju austrijskim Gaudíjem, njihovi stilovi se ipak bitno razlikuju, no to je tema za sebe.
by Dario Sušanj 
