Arhitektura socijalnog stanovanja
Nekadašnja socijalna kriza u arhitekturi potakla je raspravu o prodaji socijalnih stanova u zemljama Europe. Ovakvi poticaji za prodaju stanova…
Nekadašnja socijalna kriza u arhitekturi potakla je raspravu o prodaji socijalnih stanova u zemljama Europe. Ovakvi poticaji za prodaju stanova ponajprije su se javili u Velikoj Britaniji koja je potaknula izgradnju privatnih stanova u svrhu iznajmljivanja. U tom vremenskom roku zabilježen je najveći rast udjela stanova u vlasništvu stanara te porast hipotekarnih kredita i poreznih oslobađanja koja su građani mogli ostvariti plaćajući porez na dohodak samo onda kada ulažu u stan koji je u privatnom vlasništvu. Ovakav stambeni status najčešće je povezan s gospodarskim razvitkom i rastom zaposlenosti.
U europskim zemljama prepoznata su tri kriterija za ovakvu vrstu stanovanja, a to su pristupačnost, kvaliteta i priuštivost. Kod socijalnog stanovanja najčešće su se vodile rasprave oko integracije najugroženijih skupina društva te o kvaliteti stambenog okoliša. U izgradnji arhitektonskog svijeta socijalnog stanovanja najvažnije je bilo istaknuti stanove malih kvadratura koji su bili pomno povezani zajedničkim pristupnim promenadama i građeni od jeftinih materijala. Programi ovakvog tipa stanovanja bili su povezani s programima socijalne države te posebno s programima socijalne skrbi. Ovakvi projekti socijalnog stanovništva nekada su odigravali stratešku ulogu u suzbijanju siromaštva, integraciji etničkih manjina te osoba treće dobi i s posebnim potrebama.
I danas se vode bitke za one kojima ne treba puno kako bi mogli biti prihvaćeni i podržani od strane zajednice. Pritisci za daljnjim reformama zasigurno će utjecati na privatizaciju financiranja socijalnog stanovanja, kao i značajnijeg utjecaja tržišta i njegove bolje učinkovitosti.