Organska arhitektura
Jedna od osnovnih podjela u arhitekturi je ona na organsku i anorgansku. Organska arhitektura je vrlo razvijena i popularna grana…
Jedna od osnovnih podjela u arhitekturi je ona na organsku i anorgansku. Organska arhitektura je vrlo razvijena i popularna grana u modernom svijetu. Po jednoj teoriji ona se temelji na matematičkim i geometrijskom zakonitostima koje postoje u prirodi, a s druge strane imamo struju koja smatra da organska arhitektura nalazi inspiraciju u prirodi i oponaša oblike živih organizama koji reagiraju na vanjske utjecaje. Svi se slažu da je to ogranak arhitekture koji promovira sklad i harmoniju između čovjeka i prirode.
Čini to kroz pomno osmišljen dizajn koji se savršeno uklapa u okolinu tako da dolazi do stapanja i savršene kompozicije objekata, namještaja i okoline. Jedan od najvećih predstavnika ovoga tipa arhitekture je David Pearson koji smatra da postoji niz pravila kojih se treba držati u organskoj arhitekturi. Po njemu dizajn mora biti inspiriran od prirode i samoodrživ, zdrav, ekonomičan i raznolik, mora rasti iznutra kao iz sjemena, postojati u trajnoj sadašnjosti i počinjati uvijek nanovo, pratiti tokove te biti fleksibilan i prilagodljiv, podmiriti sociološke, fizičke i duhovne potrebe, izrasti iz okoliša i biti jedinstven, slaviti duh mladosti, igre i iznenađenja te izraziti ritam muzike i snagu plesa.
Također je važno spomenuti jednog od najpoznatijih američkih arhitekata, Franka Lloyda Wrighta, za kojeg se smatra da je i uveo termin „organska arhitektura”. Organska arhitektura je pokazatelj da je u modernom svijetu moguće i poželjno živjeti u skladu s prirodom te da arhitektura i u ovom dobu modernih tehnoloških inovacija i dalje može i mora crpiti inspiraciju iz prirode.