Mjerilo i proporcija u arhitekturi
Prostor je najviše definiran mjerilom i proporcijama stvari koje nas okružuju i koje čovjek doživljava kroz mjerilo sebe samoga. Razmatra…
Prostor je najviše definiran mjerilom i proporcijama stvari koje nas okružuju i koje čovjek doživljava kroz mjerilo sebe samoga. Razmatra se kako objekt kao urbani element arhitekture svojim mjerilom i proporcijom postaje dio urbanog konteksta, kako utječe na urbani kontekst i kako urbani kontekst utječe na sami objekt te kako pojedini element tog objekta utječe na mjerilo i proporciju samog objekta. Za razumijevanje arhitekture i izgradnju iznimno je važan koncepcijski prostor kao i urbani kontekst, jer iz njih proizlaze pitanja mjere, mjerila i proporcije. Mjerilom se, kao reprezentativnim prostorom, ostvaruju dvije funkcije predstavljanja arhitekture: u spoznajnom (konceptualnom) i stvarnom (izgrađenom) smislu.
U arhitekturologiji mjerilo dolazi na prvo mjesto, za njim proporcija zbog preciziranja da bi se arhitektonski prostor oslobodio epistemološke paradigme, koja predstavlja prepreku za njegovo razumijevanje kao geometrijskog prostora. Mjerilo je referencija stvarnog prostora, dok je koncept udio arhitektova misaonog prostora u stvaranju. Dakle, arhitektonski je projekt projekcija između stvarnog i misaonog prostora. Mjerilo je zakonitost prijelaza iz jednog od tih prostora u drugi ili uspostavljanje veze između mjera jednog i drugog prostora, dok je proporcija uspostavljanje veze između mjera sadržanih u jednom prostoru. Arhitekturu i u konceptu i u konačnoj percepciji, kad ona bude materijalizirana, određuje psihološka komponenta osjećaja ona koja proizlazi iz mjerila – veličine. Tako i svaki arhitekt tijekom stvaranja svog arhitektonskog djela pazi na sve elemente objekta, kao i na element samog objekta koji će sačinjavati dio urbanog prostora.
M. Pocrnjić
