Pulska Arena – amfiteatar

Najveći i najsačuvaniji spomenik antičkog graditeljstva u Hrvatskoj zasigurno je pulska Arena čiji je plašt amfiteatra s 4 stubišna tornja, uspoređujući ga s više od 200 rimskih amfiteatra, najsačuvaniji i rijedak primjer jednostavnih tehničkih i tehnoloških rješenja. Jedini je amfiteatar na svijetu čija su sva tri rimska arhitektonska reda u potpunosti očuvana, te zauzima 6. mjesto među rimskim amfiteatrima na svijetu. Pulski amfiteatar stoji uz bok svjetski poznatim amfiteatrima u Pompejima, Nimesu i Arlesu u Francuskoj te El Džemu u Tunisu, Koloseju u Rimu i Areni u Veroni. Arena kao jedna od kulturnih blaga Hrvatske još se ne nalazi na Popisu svjetske baštine UNESCO-a. Iako je 2 puta bila nominirana za Listu, kandidatura je povučena. Pulska Arena se nalazi na novčanici od 10 kuna uz tlocrt Motovuna.

Naziv arena potječe od lat. harena – pijesak, jer je ona u rimsko doba bila posuta pijeskom kojim su se poslije svake borbe posipali tragovi krvi ljudi i životinja. Izuzetno geometrijski pravilna građevina ima eliptični oblik duljine 132,45 metara i širine 105,10 metara te visine na morskoj strani do 32 metra.

Istočni dio konstrukcije ima tek dva kata, a položen je na prirodnom uzvišenju, dok je zapadni dio okrenut prema moru te je izgrađen na 3 kata. Središte amfiteatra je borilište ili arena dimenzija 67,90 x 41,60, a od gledatelja je bila udaljena 1,16 metara visokim kanalom pokrivenim pločama. Iznad same arene nalazio se prostor za gledatelje koji se širi poput elipsoidnog lijevka u koncentrično-stepeničasto posloženim redovima kamenih sjedala.

Prostor za gledanje natkrivao bi se plahtom ili velarijem te je mogao primiti 23 000 gledatelja koji su sa stubišta koje je okruživalo cijeli središnji ravni prostor, borilište, mogli pratiti gladijatorske i slične borbe. U amfiteatar je vodilo ukupno 15 prolaza. Zidni plašt s velikim polukružnim otvorima izgrađen je od domaćeg vapnenca. Unutarnji dijelovi temelja kao i zidovi unutrašnjih tehničkih hodnika građeni su od sitnog kamenja vezanog žbukom s ožbukanom površinom. Kamen za gradnju arene dopremao se iz kamenoloma oko Pule koji su bili uz samu morsku obalu jer je velike blokove za gradnju gledališta i vanjskog plašta bilo najjednostavnije prevoziti morem do pulske luke. Izvan Pule ima više kamenoloma, ali najpoznatiji je vinkuranski koji je danas poznat pod imenom Cave Romane. Sama gradnja Arene odvijala se u nekoliko faza tijekom 1. stoljeća. Za vrijeme vladavine dinastije Flavijevaca u drugoj polovici 1. stoljeća, Arena je dodatno proširena, drveni dijelovi zamijenjeni kamenom te ona poprima današnji izgled.

Arena je služila za razne svrhe: od ubijanja kršćana preko gladijatorskih igri koje su zabranjene u 5. stoljeću, zatim borbe divljih životinja koje su također zabranjene 681. godine.

Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva amfiteatar je uglavnom služio za ispašu stoke koja je prehranjivala lokalno stanovništvo, povremeno su se znali održati sajmovi i viteški turniri. Danas je Arena prvorazredna turistička atrakcija Pule, ali i cijele Hrvatske.

Godišnje Arenu posjeti preko 300 000 turista, a godišnja zarada joj iznosi oko milijun eura. Od 1954. godine u Areni se održava Festival igranog filma u Puli. Također je privlačna popularnim svjetskim glazbenicima, pa su tamo nastupali i Luciano Pavarotti, Andrea Bocelli, Jose Carreras, Eros Ramazzotti, Elton John i dr.

Arena se pojavljuje i u filmu Titus 1999. godine kao adaptacija Shakespeareove tragedije Titus Andronicus. Umjetničkom instalacijom Kravata oko Pulske Arene 2003. godine svijet je obišla slika najduže kravate na svijetu. Bila je duga 808 metara i teška 800 kilograma te je ušla u Guinnessovu knjigu rekorda.

I. Grbavac