Muzicka Akademija

Nova zgrada Muzičke Akademije u Zagrebu primjer je moderne arhitekture koja je izazvala pregršt medijskog publiciteta i podvojenih mišljenja, što stručnih osoba, što javnosti. Mišljenja se uvelike razlikuju, neki ju smatraju napadnom i ovovremenski nepripadajućom, neki ikonom moderne arhitekture s apstraktnim i simboličkim elementima. Za cjelokupni dojam potrebno je znati ponešto o povijesti ove lokacije.

Godine 1963. arhitekt Stanko Fabris projektirao je i sagradio zgradu Ferimport koja je također izazvala val publiciteta i različitih mišljenja, većinom protivnih, stoga se i današnjom građevinom postigao isti dojam. Jedan od rijetkih zagovornika bio je arhitekt nove zgrade Muzičke Akademije, Milan Šošterić. U raspisanom natječaju bili su zadani pravilni rasteri originalnog projekta zgrade Ferimport koje je Šošterić ispoštovao. Nova zgrada prostire se na 12 tisuća četvornih metara, 2 podzemne i 8 nadzemnih etaža. Sadrži brojne prostorije za nastavu, individualne vježbaonice, biblioteku i čitaonicu, dvije koncertne dvorane, multimedijski studio, te još niz sadržaja poput kafića, apartmana za goste

Akademije i dvoetažne podrumske garaže, a sve garnirano posebnim teretnim, ali i panoramskim liftovima. Zbog bolje izolacije, mnogi su zidovi nakošeni pa su prostorije, posebno na polukružnim gornjim katovima, projektirane ukoso i zaobljeno. Na vrhu je krasi krovna ovojnica duginih boja, na ulazu stoji monumentalna crna stupovna struktura što je autorova moderna interpretacija peristila i korelacija s okolnim zgradama povijesne zagrebačke jezgre, ujedno i priznanje hrvatskom slikaru, kiparu i dizajneru, Picelju, te skulpturalni elementi izvana poput narančaste kugle i 29 metarskog šiljka. Oko ovih elemenata također je došlo do polemike, što predstavljaju i kako su povezani s Muzičkom Akademijom.

Arhitekt objašnjava da ima više simbolika; šiljak i kugla predstavljaju reducirani i stilizirani oblik note; šiljak se istodobno nametnuo kao simbol muškosti te je autor osjetio potrebu da ju konstatira simbolom ženskosti, što je kugla. U originalnom nacrtu htio je premjestiti djelo kipara Ivana Kožarića „Prizemljeno Sunce” s Cvjetnog trga na Trg maršala Tita, ispred nove zgrade, ali je umjetnik to odbio. Šošterić smatra da se njegovo rješenje nadovezuje na duh 60-ih godina prošlog stoljeća i time je postigao uspjeh.

Milan Šošterić, hrvatski arhitekt, rođen je 1942. u Vršcu, Vojvodini. Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Od tada radi kao projektant u arhitektonskim biroima, vodi vlastiti atelijer „Mistrija”. Istaknuo se kreativnim pristupom arhitekturi strogo funkcionalnih objekata (tvornice kruha u Makarskoj 1971. i Vukovaru 1976.) kao i intervencijama u urbani sustav zagrebačkoga Donjega grada kojima tematizira odnos konteksta i kreacije, tradicije i inovacije (poslovno-pogonska zgrada Elektre u Ulici Kršnjavoga, 1973. – 81.; interpolacija stambeno-poslovne zgrade u Petrinjskoj ulici, 1992. – 95.). Autor je idejnoga projekta rekonstrukcije i dogradnje poslovne zgrade S. Fabrisa na Trgu maršala Tita za potrebe Muzičke akademije (2004).

Hrvoje Zalukar