Crkva sv. Donata u Zadru

Izvorno crkva Svetog Trojstva, crkva sv. Donata vjerojatno je jedan od najvrjednijih spomenika predromaničkog graditeljstva ranog srednjeg vijeka (9. st.) u Hrvatskoj te je ujedno jedan od glavnih simbola grada Zadra. Ime sv. Donat dobila je tek u 15. stoljeću. Zbog svog specifičnog oblika i izgleda jedna je od najznačajnijih crkvi takve vrste u Europi. Prema predaji, izgradio ju je zadarski biskup sv. Donat u 9. stoljeću, a bizantski car Konstantin Porfirogenet spominje je u svom poznatom djelu „O upravljanju državom” u 10. stoljeću. Tip gradnje prati oblike dvorskih crkva kružnog tlocrta od ranobizantskog do karolinškog doba.

Svojom monumentalnosti, neobičnim cilindričnim oblikom i dvostrukim unutrašnjim prostorom ističe originalnost bez izravnih uzora. Sagrađena je u stilu starohrvatskih arhitektonskih rješenja s mnoštvom žbuke i kamena lomljenca. Monolitni stupovi u crkvi te veći dio arhitektonskih ukrasa antičkog su podrijetla i uglavnom potječu s porušenog rimskog foruma. Kad je zbog potreba istraživanja ogoljen temelj crkve, ukazao se cijeli niz tambura rimskih stupova na kojima počiva zgrada crkve te je ustvrđeno da je crkva izgrađena izravno na ostatcima foruma.

Crkvu čine dvije koncentrične cilindrične zidne konstrukcije oko središnjeg kružnog prostora (po uzoru na San Vitale u Ravenni i po Dvorskoj kapeli Karla Velikog u Aachenu). Vanjsko oblo oplošje crkve tvori široki valjak kojem su u pravcu istoka dodane 3 polukružne apside u punoj visini dvokatnog prostora. Troapsidalno svetište s radijalno postavljenim apsidama kreativan je doprinos koji crkvu više približava srednjovjekovnoj gradnji nego arhitektonskom izrazu kasne antike.

Vanjska ploha zida ukrašena je plitkim lezenama, a s unutarnje strane polukružnim nišama. Među lezenama smjestili su se prozori. Periferni zid podijeljen je na prizemlje i prvi kat. U visini prvog kata je periferna zidna konstrukcija spojena sa središnjim cilindrom tvoreći tako na prvom katu galeriju u središnjem prostoru.

Središnji kružni prostor jedinstven je u cijeloj visini crkve, zatvara ga uža cilindrična zidna konstrukcija koja završava središnjim tamburom s krovom oblika plitkog stošca. Konstrukcija se u prizemlju oslanja na 6 monumentalnih pilona koji su međusobno povezani lukovima te 2 monolitna stupa koji se s 3 luka otvaraju prema apsidama. Kretanje prostorom je kružno obilaženje u dva nivoa – prizemlje i galerija. Krećemo li se do prostora apsida naglašenog osvjetljenjem ili do središnje šupljine, osvjetljenje kroz prozore na tamburu, vertikalna jedinstvenost vuče pogled prema gore. Kretanje u donjem bačvastom, nadsvođenom prstenu aktivno je, ali podređeno vertikali središnjeg prostora.

Prostornost je minimalna unatoč većem broju prozorskih otvora, jer se svjetlost raspršuje i ne dopire do udaljenih dijelova. Iako blago negirana prozorima i arkadama, masivnost te čvrstoća zida nema gotovo ni jedan element kiparskog oblikovanja.

Crkva ima troja vrata; glavna su postavljena nasuprot svetištu, a bočna s njegove desne i lijeve strane. Prilikom gradnje postala je sastavni dio episkopalnog građevnog kompleksa uz katedralu sv. Stošije. Tako je izgrađeno predvorje kojim se prolazilo prema katedrali.

Crkva sv. Donata dugo je izvan sakralne funkcije, a od 1893. godine pa do 1954. u njoj se nalazio Arheološki muzej. Zbog odličnih akustičnih svojstava u crkvi se već desetljećima održavaju glazbene priredbe poznatog međunarodnog festivala srednjovjekovne i renesansne glazbe Glazbene večeri u Sv. Donatu.

I. Grbavac