Aja Sofija u Istanbulu

Aja Sofija ili Crkva Svete Mudrosti otvorena je davne 537. godine i danas se smatra jednim od čuda arhitekture. Gradili su ju arhitekt Antemije iz Trala i matematičar Izidor iz Mileta. Građena je od opeke i kamena dimenzija 55 metara visine te 31 metar promjera kupole. Aja Sofija je prva kupola na pandativima izgrađena do te mjere da je utjecala na sve bizantske građevine.

Tlocrt pokazuje da je riječ o trobrodnoj uzdužnoj građevini. Razmjeri i nadsvođenje glavnog broda velikom kupolom daju prostoru centralni karakter. Brodovi su međusobno povezani arkadama, a glavni brod završava trostranom apsidom. Dvostruki narteks i pobočni brodovi križno su nadsvođeni. U glavnom brodu diže se kupola na pandativima.

Konstruirana je od 40 radijalno postavljenih rebara i koncentričnih prstenova. Kupolu sa zapadne i istočne strane prihvaćaju polukupole istog promjera na koje se nastavljaju 4 manje kupole- niše. Kupolu s bočnih strana prihvaćaju zidovi raščlanjeni u donjim dijelovima najprije u galerije, zatim u arkade bočnih brodova. Masivni stupovi, na kojima kupola stoji, rasterećeni su izvana jakim potpornim zidovima.

Građevinom dominira centralna jedinstvena masa kupole. Od nje se polagano, stepenasto spuštaju ostali volumeni. Taj ritam postepenog silaženja u niz sve brojnijih i manjih tijela jest ritam postepenog konstruktivnog rasterećivanja i prenošenja tereta kupole na sve dijelove građevine čak i na one najudaljenije.                                                  Razmjerno raščlanjivanje volumena u unutrašnjosti je prisutno kao niz prostornih dijelova (pobočni brodovi, narteks, galerije itd.). Oni okružuju veliku jedinstvenu centralnu šupljinu koja je u potpunosti pregledna. Spajanje centralnog prostora kroz arkade s ostalim prostorima i kroz brojne prozore s vanjskim prostorom dovodi do vizualnog gibanja, rastvaranja te proširivanja granica prostora. Negirana je masivnost konstruktivnih elemenata, skrivena je mozaicima i reljefno uokvirenim mramornim pločama koje djeluju ljepotom svoje strukture.

Velika plitka kupola presječena je pri dnu vijencem prozora koji je vizualno odvajaju od volumena nosača te daje stvara osjećaj da kupola lebdi nad šupljinom. Plošna obrada zida i raspršenje svjetlosti stvaraju dojam da prostor klizi niz površinu i razilazi se kroz usječene otvore.

Ritam kretanja promatrača ovdje se razdvaja u stvarno kretanje te vizualno. Proporcije središnjeg podkupolnog prostora takve su da ga unatoč velikim dimenzijama već s ulaza možemo obuhvatiti pogledom (gornja granica je vidljiva pod kutem od 45°) i vizualno pratiti prostornu „eksploziju”. Stvarno kretanje započinje obilaženjem pobočnih brodova i galerija odakle se uvijek usmjeruje prema centralnom prostoru.

Nijedan element nije plastično oblikovan, volumen ničim nije naglašen već je zatvoren u razne plohe: glatke, napete (stupovi), ili perforirane krajnje stiliziranim biljnim ornamentom (kapiteli). Naročitom tehnikom bušenja kamena postignuta je igra svjetlosti i sjene koja sugerira da u kapitelu postoji šupljina. Kao što mramorna oplata i mozaici negiraju masivnost nosača, tako perforacija površine kapitela negira njegovu konstruktivnu ulogu. Obojena dekoracija zidova i kupole, zatim arapski natpisi i minareti dodani su naknadno.

Tisuću godina Aja Sofija bila je sjedište pravoslavne crkve, međutim, to se mijenja 1453. godine kad se grad našao pod okupacijom te je Aja Sofija prenamijenjena u džamiju te su joj izvana dodana 4 minareta.

Uspostavljanjem Republike Turske Mustafa Kemal Ataturk dao je džamiju pretvoriti u muzej i zabraniti bilo kakve vjerske obrede, kršćanske ili muslimanske, što se održalo sve do danas.

I. Grbavac