Vjesnikov neboder u Zagrebu

Poslovni neboder arhitekta Antuna Ulricha, Vjesnikov neboder, nalazi se na adresi Slavonska avenija 4, na križanju Slavonske avenije i Savske ceste u Zagrebu. Neboder je izgrađen 1972. godine, a konstruktor je bio M. Fijember.

Arhitekt ovog nebodera, Antun Ulrich rođen je 24. rujna 1902. godine u Zagrebu, gdje je i umro 27. ožujka 1998. godine. Otac mu je bio galerist Antun Ulrich, a sin skladatelj Boris Ulrich. Odrastao je u uglednoj i imućnoj zagrebačkoj obitelji. Završio je srednju tehničku školu u Zagrebu gdje od profesora Vjekoslava Bastla dobiva prva saznanja o arhitekturi. Godine 1927. diplomirao je na Visokoj školi za primijenjene umjetnosti u Beču, u klasi profesora Josefa Hoffmanna. Jedan je od prvih arhitekata koji je u Hrvatsku donio suvremene arhitektonske ideje te ih primijenio u praksi.

Tridesetih godina 20. stoljeća, u doba afirmiranja moderne arhitekture, realizirao je nekoliko stambeno-poslovnih zgrada u Zagrebu među kojima je i Klinička bolnica Rebro te više sportskih građevina.

Nakon Drugog svjetskog rata do početka sedamdesetih godina Ulrichov opus obuhvatio je više od 50 projekata ili izvedenih objekata: športskih, stambenih i uredskih zgrada, škola i domova. Svoje projekte realizirao bi sam ili sa suradnicima u projektnom birou Ulrich.

Dobio je brojne nagrade i stručna priznanja među kojima nagradu Vladimir Nazor koju osvaja 1971. godine, 1995. godine nagrada HAZU-a za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća, itd. Godine 1956. dovršava projekt za poslovnu zgradu Vjesnika u zagrebačkoj Savskoj ulici, a gradnja će završiti tek 1972. godine.

Vjesnikov neboder

Vjesnikov neboder visok je 67 metara. Iznad zemlje su visoko prizemlje i 16 katova, a na vrhu se nalazi radio jarbol.

Neboder ima oblik kvadra dimenzija 14 i 39 metara. Skelet od armiranog betona samonosiva je konstrukcija sastavljena od vertikalnih i horizontalnih elemenata – stupovi i grede. Zidovi nemaju konstruktivnu ulogu kao u arhitekturi tradicionalnih materijala: nisu nosači tereta jer krov kao zaseban teret više ne postoji. Zidovi će zatvarati i odjeljivati pojedine dijelove prostora, izolirati unutrašnji prostor od vanjskog, omogućiti njihovo povezivanje (staklena fasada). Skeletna konstrukcija omogućava da se zgrada podigne na visinu od više desetaka katova, da se dobije slobodnija organizacija prostora koji više nije sputan zidom kao konstruktivnim faktorom i da se bolje poveže vanjski i unutrašnji prostor.

Fasada nebodera izvedena je u reflektirajućem narančastom i smeđem mat staklu, što je za to vrijeme i mjesto gradnje bilo veoma moderno. Prozori nebodera nisu fiksni. Statiku osigurava 7 armirano-betonskih ploča koje pri dnu imaju dimenzije 40 x 80 centimetara, koje se prema vrhu stanjuju do dimenzija 40 x 40 centimetara. Neboder leži na svom užem dijelu.

Neboder je dio kompleksa koji još sadržava niže poslovne objekte. Inspiriran je neboderom Lever House, a ime je dobio po novinskoj tvrtki. Nadimak Vjesnikovog tornja je „Čokoladni toranj”. Kraj njega se nalazi ZET-ova stanica „Vjesnik” koja ga povezuje s gradom dnevnim i noćnim linijama.

 

Zbog sve više modernih poslovnih prostora, cijena četvornog metra u neboderu pada, a kako je i sama zgrada zastarjela bilo je govora i o rušenju, što je izazvalo negodovanje među građanima, arhitektima i urbanistima. Za sada se zna da će neboder uskoro biti obnovljen.

I. Grbavac