Individualne cjeline ploha

Kod projekta kapelice Notre Dame u Ronchampu, volumen objekta nije satkan od jedne cjeline već elementi zida i krovne plohe čine osamostaljene individualne cjeline koje se ne preklapaju nego samo približavaju i povezuju otvorima. Individualnost svakog pojedinog elementa uzrokuje nekoliko različitih činilaca. Ritam pojedinih ploha najočigledniji je u tlocrtu jer čini razlike u debljini, visini i nagibu koji se ne mijenja kod elemenata već u cjelini te kompoziciji otvora. Kako se komponiraju samostalne individualne cjeline objekta tako se i oblikuje vanjski i unutarnji prostor objekta.

Zapadni i sjeveroistočni zid nositelji su zaokruživanja cjeline cjelokupnog prostora kapelice, dok južni zid samo jednim dijelom nastavlja taj diskontinuirani tok obuhvaćanja, a zatim ga prekida izbacujući se prema van, onemogućujući tako da se kruženje ponovi. Unutrašnji i vanjski prostor kapele potpuno se razlikuju po osvjetljenju. Prozori pravokutnih oblika usječeni su u element zida, te se šire prema unutra ubacujući svjetlost poput reflektora.

Rasporedom otvora, variranjem veličina, razmjera i kuta usijecanja stvorena je reljefna kompozicija na plohi zida koja naspram količine svjetlosti kontrolira svjetlosne efekte u interijeru objekta. Pri slabijem osvjetljenju, osobito noću, izdominirat će plastične vrijednosti, oblici i položaji usjeka, jasni i čvrsti obrisi, dok se na dnevnom svjetlu obrisi i oblici usjeka rastapaju čineći reljef dau cijelosti postan filter kojim se komponira svjetlost. Ovaj La Corbusierov projekt predstavlja nam najbolju homogenost pojedinih elemenata koji pomoću svjetlosnog efekta ovaj zanimljivi arhitektonski spoj veže u jednu cjelinu.