Arhitekti i glazba
Dragom čitatelju... Poznato je da se arhitektura naslanja na najrazličitije ljudske vještine i stoga zapravo i ne čudi da velik…
Dragom čitatelju…
Poznato je da se arhitektura naslanja na najrazličitije ljudske vještine i stoga zapravo i ne čudi da velik broj arhitekata svoju kreativnost, osim u arhitekturi, izražava i kroz različite vidove umjetničkog djelovanja. S obzirom da se arhitektura može nazvati umjetnošću oblikovanja prostora volumenom, nije neobična uska povezanost s kiparstvom pa čak i slikarstvom, no što je s glazbom?
Samo naizgled različite, obje umjetnosti počivaju na određenim općim pravilima, a sadrže i elemente bez kojih ne bi mogle biti ono što jesu – kako bez nota nema glazbe, tako ni bez konstruktivnih elemenata nema arhitekture. Kako u jednoj, tako i u drugoj umjetnosti čarolija se događa kad se upotrijebi mašta pri načinu korištenja tih elemenata.
Još za vrijeme studiranja primijetila sam jedan neizostavni faktor u životu arhitekta – bilo da sam radila sama ili u grupi, nijedan rad nije mogao proći bez pozadinske glazbe. Kako je vrijeme odmicalo, sve sam više obraćala pozornost na ljude iz struke i čime se bave nakon završetka studija i tako sam saznala da su neki od njih, kad je glazba u pitanju, napravili i korak dalje od samog slušanja.
Možda najuspješniji u tome bili su Britanci Richard Wright, Nick Mason i Roger Waters, većini možda ipak poznatiji kao bend koji je izmislio novi psihodelični zvuk rock’n’rolla – Pink Floyd. Zanimljivo je da se ovaj trojac, u čijim je životima na kraju ipak prevladala muzika, upoznao upravo na studiju arhitekture. Još jedan primjer uspješnog glazbenika s arhitektonskom pozadinom je i basist megapopularnog metal benda Iron Maiden, Steve Harris. Kad je u pitanju domaća glazbena scena, vjerujem da ste čuli za frontmena grupe Yammat, odnosno današnjeg Detoura – Nenada Borgudana. Ovaj tekstopisac, osvajač Porina i Zlatnih Koogli ujedno je i arhitekt, scenograf.
Kako nam je dodjela Porina još uvijek svježa u pamćenju, vrijedi spomenuti i ovogodišnju mladu dobitnicu nagrade za najbolju žensku vokalnu izvedbu, Saru Renar. Ova 27-godišnja diplomirana arhitektica pokazala se kao veoma talentirana kantautorica neuobičajenog stila.
Između dvije ljubavi, arhitekture i glazbe, uspješno balansira i Ivan Čikeš iz arhitektonskog studija UPI-2M, koji uz karijeru arhitekta stiže pjevati u klapi Nostalgija i zboru Ivan Filipović s kojima osvaja i brojne nagrade.
Fasciniranost glazbom kod arhitekata očigledno nije neobična pojava, a da nije uvijek riječ o čovjeku arhitektu i glazbeniku, već može biti i o arhitekturi kao glazbalu, najbolje nam pokazuju „Morske orgulje“ Nikole Bašića. Zvuk i arhitektura ovdje su se isprepleli na način da je zvuk poslužio kao nova dimenzija prostora i materijal za oblikovanje.
Arhitektura i arhitekti, vječno povezani sa svime što zahtjeva kreativan duh, uvijek se iznova inspiriraju i bivaju inspiracijom drugim granama umjetnosti. Za kraj, ostavljam te s jednim takvim primjerom, pjevušeći pjesmu mladog splitskog benda posvećenu upravo arhitektima… Arhitekt, arhitekt…
