Što to povezuje kamen, krivulje i zmaja?

Pišući o neobičnom svijetu Hundertwassera, svijetu prirode, neravnih podova, zidova, krivulja, jarkih boja i mozaika, nisam mogla ne sjetiti se jedne velike ličnosti arhitekture jedinstvenog stila u kojem je možda i sam Hunderwasser pronašao poneku inspiraciju za svoja djela – katalonskog arhitekta Antonija Gaudíja.

Kuće Batlló, Millà (poznata i kao La Pedrera) i Vicens, park Güell te katedrala Sagrada Familia bez ikakve sumnje nalaze se na check listi svakoga tko planira posjetiti Barcelonu i to ne bez razloga. Sasvim drugačiji od svega što ih okružuje, pomalo mističnog, moglo bi se reći i nadrealnog izgleda, plijene pozornost i onih prolaznika koji inače nisu toliko zainteresirani za arhitekturu.

Dovoljno je baciti jedan pogled na njih da biste uočili kako ovaj arhitekt nije popustio utjecajima ideja svojih suvremenika već je ostao nedvojbeno svoj. Crpeći inspiraciju iz prirode stvarao je zgrade organičkih oblika po kojima je postao prepoznatljiv u cijelom svijetu, a zanimljivo je što se upravo zbog toga, posebno tijekom njegovog školovanja, često dovodila u pitanje njegova genijalnost koja je po nekima graničila s ludošću. Doduše, ne mogu se ne zapitati, nije li to čest slučaj kod umjetnika koji su pomicali određene granice umjetnosti kakvu je svijet dotad poznavao? Danas su pak njegova djela i njihova jedinstvenost i neponovljivost prepoznata i od strane UNESCO-a čineći ih neprocjenjivom baštinom ne samo Barcelone i Španjolske, već i svijeta.

Pogledajmo samo Sagradu Familiju. Ovo nedovršeno djelo velikoga genija kroz povijest izaziva različite reakcije – u želji da se dovrši, a i zbog nedostatka njenih izvornih nacrta koji su izgubljeni u požaru tijekom Španjolskog građanskog rata nad njom su rađene brojne analize. Neki je nazivaju najružnijom građevinom svijeta, drugi ostaju zapanjeni njezinom „pomalo zastrašujućom ljepotom”, treći je uspoređuju s planinama pa i leglom termita, ali se svi dive njenom tehničkom savršenstvu i matematičkim izračunima za koje su danas potrebne složene formule i računala, a koji su proizlazili iz Gaudíjeve čiste intuicije.

U izvedbi svojih građevina znao se koristiti i neuobičajenim materijalima poput dijelova staklenih boca i lomljene keramike; preuzimao je, gotovo opsesivno, i motive iz prirode oponašajući ih kamenim strukturama u koje bi ukomponirao i motive katalonskog nacionalizma, religijskog misticizma i drevne poezije postigavši da djeluju kao dio okoliša. Najpopularniji i neizbježni simbol Barcelone motiv je zmaja (neki bi se složili da ipak više sliči gušteru) koji je koristio na mjestima u parku Güell, ali i kao inspiraciju za krov kuće Batlló.

S obzirom na veličinu i važnost ovog poznatog genija koji je umro poput skromnog siromaha, o njegovom životu, ličnosti i djelima mogla bih pisati i pisati, a pošto sam sigurna da se već i ispisalo mnogo, mnogo redaka, ovom prilikom neću duljiti, već vas ostavljam slikama jer – slika govori tisuću riječi… Uživajte!

Povezani članci

Muzej Suvremene Umjetnosti

Arena Zagreb

Klasik arhitekture: Villa Savoye